Put do razumijevanja i trajne promjene.

Transakcionu analizu je pedesetih godina prošlog vijeka razvio psihijatar Erik Bern. Polazi od jednostavne, ali precizne ideje: u svakom od nas djeluju tri unutarnja stanja ja — Roditelj (pravila, zahtjevi, briga koju smo preuzeli od odraslih), Odrasli (trezveno prosuđivanje ovdje i sada) i Dijete (osjećanja, spontanost, ali i rane prilagodbe i strahovi). Iz kojeg stanja govorimo, određuje kako se razgovor odvija.

U terapiji zajedno sagledamo i životni scenario: rane odluke o sebi, drugima i svijetu („moram biti savršen“, „ne smijem tražiti pomoć“) koje su tada bile smislene, a danas vas ograničavaju. Prepoznajemo i ponavljajuće igre — obrasci komunikacije koji se uvijek završavaju istim gorkim osjećajem.

Rad je jasan i saradnički: ciljeve određujemo zajedno i zapisujemo ih, vi razumijete šta radimo i zašto. Transakciona analiza je zato veoma prikladna za ljude koji žele stvari razumjeti, a ne samo rasteretiti.

Logoterapiju je utemeljio bečki neurolog i psihijatar Viktor E. Frankl, preživjeli iz koncentracionih logora. Njeno polazište je da čovjeka najdublje pokreće traženje smisla — i da smisao postoji i u okolnostima koje ne možemo promijeniti. Kada taj osjećaj presušuje, često se javlja ono što je Frankl nazvao egzistencijalna praznina: dosada, apatija, osjećaj da ništa nije zaista važno.

U praksi to znači da pored simptoma sagledamo šta je u vašem životu zaista vrijedno: šta stvarate, koga volite, kakav stav možete zauzeti prema onome čega se ne može promijeniti. Koriste se konkretne tehnike, među kojima sokratovski dijalog (vođena pitanja koja vas dovode do vlastitih odgovora), derefleksija (odmicanje pažnje od prekomjernog samoopažanja) i paradoksalna intencija, koja je posebno djelotvorna kod straha od samog straha.